Današnje razmišljanje
ISUS se ne obraća mnoštvu govoreći: ˝Tko je taknuo moj ogrtač˝, već: ˝Tko me je taknuo?˝ Drugim riječima: ˝Tko je učinio da mi se srce sažali?˝. Jasno je da nije ogrtač ozdravio ženu, nego njena vjera u Isusa Krista. Ogrtač kojeg je Isus nosio može se nazivati i ˝sakramentalom˝. Što je to sakramental u liturgijskom životu Crkve? To je sveti predmet, sveta slika, relikvija koja nas podsjeća na neku epizodu iz života Isusa, Gospe ili nekog Sveca. Pobožnost sakramentalima je dobra stvar, jer nas oni potiču da odmah mislimo na nadnaravno, ali ne daju nam život vječni. Mnogi katolici, iz neznanja, vjeruju da sakramentali u sebi imaju moć stvaranja čuda i čudesa. Na primjer, iz neznanja se promatra ljepota nekog kipa, umjesto da se razmatraju vrline Sveca kojeg kip predstavlja. Kao što uvijek govorim, sakramentali (Raspelo, sveta voda, oltar, Biblija, Krunica, crkva, svete slike i kipovi, relikvije svetaca, blagoslovi) nisu amajlije. Mnogi katolici više traže sakramentale, nego sakramente. Preko sakramenata Isus djeluje dajući nam život vječni. To je ono što se dogodilo u drugom dijelu Evanđelja, u kojem Isus osobno vraća život mrtvoj djevojci. Moliti za ozdravljenje je važno, ali primiti Isusa u Euharistiji s vjerom je svakako ozdravljenje. Ne diramo Isusa, već On dolazi u nas darujući nam svoj život. Svakako je lijepo moliti da Gospodin oprosti naše grijehe, ali se kuša Gospodinova nježnost i milosrđe u susretu s Njim preko Sakramenta Ispovijedi. Isusovo djelo spasenja nastavlja se preko Sakramenata. Ako si bolestan, utješno je staviti pod jastuk sliku nekog Sveca, ali je daleko korisnije zatražiti primanje Sakramenta Bolesničkog pomazanja.
O . Lorenzo Montecalvo