KUTAK ZA RAZMIŠLJANJE

Isus kaže da je ljudski život kao zrno pšenice. Smisao mu je da se raspadne i da iz njega izraste nova klica koja će donijeti rod. Svatko svojim životom treba odgovoriti, zapravo treba ga otvoriti prema onome u što vjerujemo da je naše ispunjenje. Čovjek mora raditi na samom sebi, mora se odgajati, čovjek sebe treba razumjeti da bi se usmjerio prema otvorenoj budućnosti. Život je kao sjeme, reče Evanđelje, samo ako se raspadne (razdijeli) donosi plodove. Zato ljudski život postiže svoju puninu u DAVANJU I LJUBAVI. Čovjek ljubeći ‘nestaje’, a kad smo ljubljeni mi ‘nastajemo’. Tako nam život postaje potpun tek kroz drugoga. Mi jedni kroz druge nastajemo i nestajemo. Ako vjerujemo u Vječnu ljubav i dobrotu - u onog apsolutno Drugog - tada ćemo se njoj i predavati i iz nje nanovo rađati. Iz Boga smo potekli, Bogu se vraćamo.  Za predanje potrebno je unutarnje obraćenje. Čovjek ne može ostati isti i davati se.Cijeli naš kršćanski život je poziv na obraćenje, na obrat od sebe prema Drugome i prema drugim ljudima.Bože daj nam svojeg Duha ljubavi i jakosti.