KUTAK ZA RAZMIŠLJANJE TRINAESTA NEDJELJA KROZ GODINU A

Izuzetno je vaţžno znati uzdići pogled iznad svoga života, iznad svojih vlastitih potreba i vidjeti svojega bližnjega kojemu treba pomoć i podrška. U današnje vrijeme ima puno novih,drugačijih potreba. Ako ne moramo baš nekoga primiti u kuću, možemo npr.biti ljubazni na ulici, uputiti čovjeka kamo treba ići, ponijeti nekoj starici torbu, prevesti slijepca preko ulice… Ako ne moramo baš nekome staviti svoju kuću na raspolaganje, možemo se nekom invalidu, trudnici ili starijoj osobi ustati u autobusu ili vlaku i ustupiti im svoje mjesto.Možemo činiti ljudima tisuću malih i sitnih usluga. Ako to i jesu sitnice, one su izraz naše ljubavi. A to je veliko. To ima cijenu kod Boga. Za to će nas dragi Bog nagraditi kao što je nagradio i ovu ženu. Iako nije ništa tražila od proroka, radi svoje dobrote od Boga dobiva najvredniji dar, dobiva sina iako je bila nerotkinja. Dokle god smo darežljivi, dobrostivi i gostoljubivi slični smo Bogu i on nas onda obdaruje mirom i radošću, srećom i blaženstvom koje samo od njega može doći.Isus je jako temeljit. On ne želi da čovjeku išta bude važnije od Boga i Božjega zakona. Onaj tko želi biti Isusov učenik treba uzeti Isusa kao najveću vrijednost i kao osnovno životno pravilo. Isus veli da njegov učenik treba više ljubiti njega negoli oca ili majku. To zvuči dosta zbunjujuće. Međutim
nije. Isus samo traži da Božje kraljevstvo i Božja volja imaju prioritetno pravo u životu svakoga vjernika -kršćanina. Bog bi nam uvijek trebao biti na prvom mjestu. Isus od nas traži ljubav, ali on se u toj ljubavi nikada ne da natkriliti. Isus neće nikada dopustiti da mi njega ljubimo više negoli on nas. Zapamtimo to dobro i budimo darežljivi i gostoljubivi.