Otpočinite malo
Prekrasna je slika učenika koji se, nakon dana velike evangelizacije, skupljaju oko Isusa kako bi mu ispričali što su sve radili i naučavali u njegovo Ime. Mi svećenici i vi laici bismo trebali oponašati učenike. Nakon dana posla, umjesto da sjednemo pred televiziju kako bismo ubili vrijeme, bilo bi lijepo zatvoriti se u sobu i, pred nekom slikom Isusa, ispričati mu sve radosti, strahove, razočarenja, boli koje smo živjeli, sve naše susrete i sve greške koje smo počinili, svo dobro koje smo trebali učiniti i dobro koje smo učinili. Lijepo je Isusu pričati i događaje u kojima smo iskusili njegovu prisutnost nježnosti i milosrđa. Netko bi mogao reći: ˝Uzaludno je pričati Isusu ono što smo učinili, rekli i iskusili, jer On već poznaje naša djela i proniče naše misli i osjećaje našeg srca.˝ Istina, ali Isus je naš prijatelj, a prijatelju se sve priča. Sam Isus je jednom rekao apostolima: ˝Smatram vas svojim prijateljima i otkrio sam vam sve ono što mi je moj Otac rekao.˝ Isusu se sviđa da mu prepričavamo ono što svaki dan proživljavamo. Ako smo tijekom dana počinili greške, recimo Isusu: ˝Oprosti mi, Isuse!˝ Ako smo bili strpljivi, velikodušni, ljupki i milosrdni, recimo Isusu: ˝Hvalim te i blagoslivljam, Isuse, za milost koju si mi dao da činim dobra djela.˝ Ovi trenutci nasamo s Isusom su bitni kako bismo dublje osjetili njegovo prijateljstvo. Bez oklijevanja prihvatimo večernji poziv Isusa koji nam kaže: ˝Dođi u osamu, jer želim govoriti tvome srcu.˝ Biti s Isusom znači odmarati se. On smiruje sve naše tjeskobe, tješi nas u našim nevoljama, rasvjetljuje nas u našim sumnjama i daje nam snagu u našim slabostima. Ne tratimo večernje vrijeme na beskorisne stvari.
O. Lorenzo Montecalvo