Živjeti od Božje Riječi

U svijetu ne manjka kruha. Štoviše, ima toliko kruha da ga ljudi bacaju u smeće. Podsjećam vas da je bacanje kruha veoma težak grijeh. Do dana današnjeg, dok sam slušao ispovijedi, nitko mi nije rekao: „Oče, sagriješio sam jer sam bacio hranu koja mi je preostala na svagdašnjoj trpezi!“. Nakon što je mnoštvo bilo nahranjeno, Isus je naredio svojim učenicima da skupe preostali kruh kako ništa ne bi propalo. A po tome shvaćamo da je grijeh rasipati hranu koja preostane. Dok pišem, na pamet mi pada rasipanje hrane koje se događa na svadbama. Pada mi na pamet i voće koje se uništava kako bi porasla tržišna cijena. Sve je to težak grijeh protiv Božanske Providnosti. Da, kruh koji nam Gospodin daruje je neizmjeran. Ali mnogo je onih koji, iz škrtosti, nemaju ni najmanje namjere ni volje da ga dijele. Kruh koji se ne dijeli ne raste i ne umnaža se. Jedno vam mogu sigurno reći: unuci i praunuci ljudi koji su bili škrti postali su prosjaci. Da, mnoštvo može biti nahranjeno ako se bogati egoisti obrate na Evanđelje ljubavi. Nemoj ići primati Euharistijski Kruh ako ne daješ siromasima da sjede za tvojim stolom. Kad bi to napravio, jeo bi svoju osudu. Otvori svoje srce velikodušnosti i u tvom domu nikad neće manjkati kruha ljubavi, mira i radosti. Ako možeš dati malo kruha, daj ga radosno, a ako možeš dati mnogo kruha, daj ga radosno i Gospodin će te blagosloviti obiljem kruha za tebe, za tvoju djecu, unučad i praunučad. Moja majka mi je uvijek govorila kako nikad nije odbila dati brašno onomu tko ju je pitao za napraviti kruh. A nismo bili dobrostojeći. U mom domu nikad nije manjkalo kruha. Bog je uvijek proviđao da napuni našu smočnicu.

O. Lorenzo Montecalvo