Isus pomalo sve stavlja na svoje mjesto: premješta težište od vanjštine na duhovnu stranu, od ruku na srce, od stvari na čovjeka, od raznih običaja i predaja na Božje zapovijedi.! Imi poput Židova vršimo svakojake zakone i propise, a Božje zapovijedi zanemarujemo. Vršimo slovo zakona, a zanemarujemo duh. I radi toga nam je svima potrebno jedno: potrebno je iznad svega ljubiti Boga i svojega bližnjega.Nije važna čovjekova vanjština, važno je njegovo srce, njegova duša, važno je što čovjek u sebi nosi, važna je njegova unutarnja plemenitost. Ako je čovjekova nutrina čista, ako mu je srce plemenito i dobro onda je takav čovjek blagoslov za svoju okolinu, onda on oko sebe širi mir i spokoj i s takvim je čovjekom divno živjeti. Naprotiv, ako je ljudsko srce prljavo i zlo, ako je u njemu mržnja i pakost – takav je čovjek prokletstvo za sebe i za svoju okolinu i s takovim čovjekom je doista teško živjeti. svima potrebno jedno: potrebno je iznad svega ljubiti Boga i svojega bližnjega.Ako to vršimo, izvršili smo i sve zakone i propise. Ako ljubimo Boga i bližnjega srce nam je čisto i ne trebamo se bojati za svoju budućnost. Naša je budućnost u Božjim rukama, naš je život na sigurnom putu koji vodi u sretnu vječnost kod Gospodina.