Ova nedjelja je nedjelja kršćanske ljubavi. Kažem kršćanske ljubavi jer je drugačija od one koju prakticiraju pogani koji ne poznaju pravoga Boga. A koliko li je pogana u Kristovoj Crkvi. Poganska ljubav je ovakva: volim te ako me voliš. Pravi kršćanin ljubi kako Krist ljubi: On nas uči da je veća radost ljubiti, nego biti ljubljen. Ljubav je više od osjećaja. Ljubav je ozbiljan trud u želji da dajemo maksimalno ljubavi sebi samima i drugima. S ovom ljubavlju Bog se povezuje s nama te, s tom istom ljubavlju, On želi da se mi povežemo jedni s drugima. Kad je ova ljubav autentična, kušamo osjećaje velike topline, nježnosti, mira i radosti. Nažalost, mnogi se kršćani boje ljubiti jer ih je strah da budu razočarani i postanu ranjivi. Budući da su uvijek nepovjerljivi prema drugima, oko svog srca grade željezni obruč kako ljubavna strelica ne bi izašla iz njega. Kršćanska ljubav ima važnu ulogu u ljubljenju sebe i ljubljenju dugih. U stanju je životu dati svježinu i vječni smisao. Zdrava ljubav ima dvije trake: dok netko ljubi sebe, liječi svoje rane i prenosi ljubav kako bi liječio rane drugih. Isus je rekao: „Zahvaljujući ovoj dvostrukoj ljubavi koju vršite, svijet će vas prepoznati kao moje učenike, to jest kao djecu Božju.“ Kršćanska ljubav se ne hrani kompleksom veće vrijednosti, niti pati od kompleksa manje vrijednosti. Samopoštovanje i poštovanje drugih temelj je kršćanske ljubavi. Kršćanska ljubav ne čini da budemo previše neovisni ili ovisni o drugima. Ljubav nas čini slobodnima. Onaj tko se umanjuje kako bi bio ljubljen je mazohist. Takav stav ne otkriva kršćansku ljubav. Prava ljubav ne zlostavlja nikoga, niti komu dopušta da mu oduzme dostojanstvo. Ova autentična ljubav dolazi samo u zajedništvu s Presvetim Trojstvom. Ljubav nema mjeru.