KUTAK ZA RAZMIŠLJANJE ČETRNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU A

Bog među nama ne pravi razlike, kao što nijedan razuman otac u svojoj ljubavi ne pravi razlike između svoje djece. Razliku pravimo mi prema tome koliko Bogu, svome nebeskom Ocu, uzvraćamo ili ne uzvraćamo ljubav.Mudri i umni u ovom slučaju nisu nužno oni koji puno znaju i koji su inteligentni. Znanje i pamet su jako dobri i potrebni za zdravu vjeru. Biblijska vjera traži od čovjeka najozbiljnije intelektualno zalaganje. Međutim, znanje i pamet mogu biti povod da se čovjek umisli, da pomisli kako je bolji od drugih, ako je pametniji, školovaniji, ako više zna, umije i može. Mi smo ti koji volimo među sobom praviti razlike, dijeliti se na velike i malene, na mudre i umne naspram neukih i bezumnih. Mi smo ti koji se volimo mjerkati i uspoređivati te se s visoka odnositi prema svima koji su po našim mjerilima manji od nas. Čovjek u svojoj taštini katkada zna dotle izgubiti pamet da se pravi mudrijim i od samoga Boga. Tada ga znanje ne uzvisuje, ne otvara mu nove obzore života, ne čini ga doista mudrijim i boljim, već ga zarobljava u samoga sebe, u ograničene ljudske obzore koji, kolikogod veliki bili, nikada ne mogu dosegnuti svu širinu, dubinu i visinu objave koju nam donosi Isus Krist. Zato je potrebno nešto više od ljudske mudrosti i umnosti. Potrebno je biti malen pred Bogom.Nikada nismo toliko mudri i umni da bismo mogli svojom ljudskom pameću razumjeti otajstva Božjeg kraljevstva i zato se ne smijemo držati kako smo popili svu pamet svijeta. Jednako tako nikada ne možemo biti toliko neuki i male pameti da ne bismo mogli razumjeti kako je sva naša snaga, mudrost i pamet u zahvalnosti i pouzdanju u Boga zbog ljubavi koju nam objavljuje po svome Sinu Isusu.