KUTAK ZA DUHOVNI TRENUTAK 18 NKCG A

Iz Evanđelja po Mateju( Mt 14,13-21)  

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

Kad je Isus čuo za smrt Ivana Krstitelja, povuče se odande lađom na samotno mjesto, u osamu. Dočuo to narod pa pohrli pješice za njim iz gradova. Kad on iziđe, vidje silan svijet, sažali mu se nad njim te izliječi njegove bolesnike. Uvečer mu pristupe učenici pa mu reknu: »Pust je ovo kraj i već je kasno. Otpusti dakle svijet: neka odu po selima kupiti hrane.« A Isus im reče: »Ne treba da idu, dajte im vi jesti.« Oni mu kažu: »Nemamo ovdje ništa osim pet kruhova i dvije ribe.« A on će im: »Donesite mi ih ovamo.« I zapovjedi da mnoštvo posjeda po travi. On uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo, izreče blagoslov pa razlomi i dade kruhove učenicima, a učenici mnoštvu.I jeli su svi i nasitili se. Od preteklih ulomaka nakupiše dvanaest punih košara. A blagovalo je oko pet tisuća muškaraca, osim žena i djece.Riječ Gospodnja.

KUTAK ZA DUHOVNI TRENUTAK

U tom pustom kraju vidio sam veličanstvenost Boga. Cijeli sam dan slušao Učiteljeve riječi i upijao ih kao što vodu upija žedna i suha zemlja. U njima sam našao odgovore na moja pitanja, putokaz u mojim lutanjima, blizinu koja me nikada neće napustiti, ljubav koja me bezvjetno ljubi, snagu za dane darovanog mi života. Uvečer, kada smo trebali svaki otići svojim putom, zapovijedi nam da sjednemo. Uzeo je pet kruhova i dvije ribice, pogledao u nebo, izrekao blagoslov, pa jelo davao svojim učenicima, a učenici nama. U ruke sam primio komad kruha i komad ribe! Na brzinu sam pojeo darovani obrok, jer sam zaista bio gladan. Brišući usne od mrvica kruha, podigao sa, oči u želji da Ga vidim. Pronašao sam Ga. Njegove i moje oči su se susrele, a moja usta samo su rekla Hvala! On se nasmješio i mahnuo mi! Od te večeri, moj život više nije bio kao prije. Njega je sa mnom živio i moj Učitelj. Uvijek je uz mene, pa i u onim trenucima kada nisam siguran u Njegovu blizinu, baš kao i te veĉeri, kada sam mislio da ću gladan krenuti svojoj kući.