Isus je taj koji nas ispituje. Osobni odgovor na to pitanje rađa nas kao učenike. Vjera započinje tamo gdje mi prestajemo stavljati u pitanje Gospodina i prihvaćamo da On nas stavi u pitanje. Nije problem pitati se o Bogu ili ispitivati Ga, nego prepustiti se Njegovu ispitivanju. Prepustiti se Njegovu ispitivanju, poput Petra i Pavla, i odgovoriti Mu po Duhu, umijeće je i avantura da se rodimo kao ljudi. Bog je vječno pitanje. Mi smo ljudi jedini odgovor na Njegovo pitanje. Možemo biti odgovor ako slušamo Njegovu riječ i utjelovimo je u vlastiti život. I Petar i Pavao su rođeni kao novi ljudi iz odgovora Božjoj riječi. Novi ljudi su dionici Božjih tajni.Slaviti blagdan tih svetih apostola znači sjećati se dvojice ljudi i dvojice apostola tako različitih koji su sposobni stići do otvorenoga sukoba i do najiskrenijeg poštivanja u potpunoj različitosti. Slaviti njih dvojicu znači slaviti Božju snagu koja je sposobna, ovdje na zemlji, osloboditi nas od otpora evanđelju, od naše ljudske logike, sve do promjene poziva. I Petar i Pavao su uistinu iskusili što znači biti slobodan od straha. Što znači biti oslobođen od shvaćanja unaprijed. Što znači biti oslobođen od predrasuda. Što znači biti oslobođen vlastitoga puta i biti raspoloživ Božjim naumima. Oni su prepoznali da Gospodin vodi njihov život.Oni, idući po svijetu, nisu nosili fotografije Uskrsloga ili križ oko vrata, nego navještaj osobnoga iskustva Boga. Zato su i uspjeli prenijeti vjeru mnogim osobama. Samo osobe mogu prenijeti vjeru drugim osobama. I mi smo na to pozvani.