KUTAK ZA RAZMIŠLJANJE 15 NKCG C

Riječ bližnji u svakodnevnom govoru redovito primjenjuje na čovjeka u potrebi, treba primijetiti da Isus bližnjim ne naziva pretučenoga čovjeka ostavljena pokraj puta, nego Samaritanca koji mu je pritekao u pomoć. Postoji vjerojatno više razloga zašto je to tako, ali jedan nam se čini temeljnim. Nazivajući Samaritanca bližnjim Isus ističe da u bližnjemu ne smijemo vidjeti samo primatelja ili davatelja neke materijalne, medicinske, duhovne ili bilo koje druge pomoći. Bližnji nije objekt, nego subjekt odnosno osoba s kojom se treba uspostaviti komunikacija.Kao što je Božja riječ blizu – u Knjizi, na ustima, i u srcu, ali ju je potrebno čitati, govoriti, slušati i usvojiti, tako je potrebno posvijestiti koliko toga zajedničkoga imamo s drugim ljudima. Onaj tko je upoznao Boga nema nikakve dvojbe o tome što je prava ljubav, ili pak što je pravo čovjekoljublje, jednako kao što ne dvoji oko toga tko mu je bližnji. Zato kao vjernici moramo biti autentični da se naše bogoljublje ne pretvori u bezboštvo, slično čovjekoljublju bez Boga koje se pretvara u zlodjela protiv čovjeka. Hranimo radije svoje bogoljublje i čovjekoljublje, svoju pobožnost i humanost, ljubavlju prema živome Bogu, te pokazujmo da je kršćansko milosrđe, prema nauku i po primjeru našega Gospodina, najveći i najsavršeniji oblik čovjekoljublja.