Tko želi k Bogu Isusovim putem, mora računati s tim da je to naporan i težak put.Onomu tko želi biti Isusov učenik ne smije na svijetu biti ništa važnije od njega, pa bili to i vlastiti roditelji ili najbliži srodnici.Za velike stvari potrebna su i velika odricanja.Isus od nas traži konačnu odluku. Ta odluka nije laka, ali je nužna: jer biti kršćanin ne znači samo svečano slaviti Božić, nego i znati ostati uz Isusa kada dođe i Veliki petak; biti kršćanin znači ne slijediti ga samo na dan Prve pričesti nego i u svim teškim trenucima života; biti kršćanin znači držati se Isusovih moralnih načela na ovom svijetu koji se tim načelima izruguje; biti kršćanin znači često puta ići i protiv mnogih koji nas ne razumiju i ne prihvaćaju; i na kraju biti kršćanin znači zbog svoga uvjerenja i svoje vjere nešto i pretrpjeti.A jesmo li mi na to spremni? Jesmo li za Isusa spremni podnijeti kakvu pogrdu ili ismijavanje okoline? Jesmo li za Isusa spremni suprotstaviti se onima koji blate i omalovažavaju naše svetinje, našu vjeru, našu Crkvu? Jesmo li za Isusa spremni pred drugima javno posvjedočiti da smo vjernici? Ako je odgovor na sva ova pitanja potvrdan onda smo pravi kršćani, onda smo pravi Isusovi učenici.