Problem bogatstva uvijek je isti i ljudski. Isus upozorava na vrijednosti na koje se čovjek treba ili ne smije osloniti.Ovozemaljska dobra nemaju trajnu vrijednost. Ona čovjeka zarobljavaju i zatvaraju pred svakim, a što je najgore i pred svojima, pred prijateljima kao i pred siromasima.Siromaštvo po sebi nije ni blagoslov ni prokletstvo kao što ni bogatstvo po sebi ne mora biti ni jedno ni drugo. Pitanje je našega odnosa prema jednom, odnosno prema drugom. Važnije je pitanje kako ja gledam na bogatstvo, na siromaštvo, a najvažniji je moj odnos prema Bogu i bližnjemu. Imati ili ne imati je stanje, a ne život. Život je nešto drugo. Život je odnos prema stvarima i prema Stvoritelju. Život može biti ispunjen u siromaštvu kao što može biti prazan i tragičan u izobilju.Živimo u vrijeme kada ljudi nisu spremni na žrtvu, a ipak nam je odricanje potrebno i radi zemaljskog bratstva i radi nebeskog odnosa s Bogom. Naše odricanje pomaže nemoćnima i moćnima. Što je čovjek manje vezan na imanje u višem je posjedovanju svojeg postojanja. Uvijeknastojmo živjeti tako da naše srce bude zarobljeno ljubavlju prema Bogu i bratu čovjeku, a ne novcem i propadljivim bogatstvom. Samo tako ćemo ući u kraljevstvo Božje o kojem nam danas Isus govori!