Kolika nam je dobročinstva Bog iskazao svojom ljubaznom svemogućnošću i dobrotom! Puno toga mi nismo svjesni. Previše toga mi sebi prisvajamo kao po sebi razumljivo: život, zdravlje, obitelj, prijatelje, životne potrebe i imovinu, ljepotu prirode, radost u glazbi, vjeru i pripadnost Crkvi i još puno toga, što nam pripada. Uistinu mi smo od početka obdareni, jer koga je od nas Bog pitao kad trebamo stupiti u život? Prije nego smo egzistirali i prije nego smo začeti u ljubavi od naših roditelja, Bog nas je u svojoj stvoriteljskoj moći opskrbio besmrtnom dušom i na taj način pozvao u život.Svakog od nas Bog je sasvim osobno pozvao u život, i sa svakim čovjekom Bog ima veliki plan. To prije svega vrijedi u pogledu na vječni život kojeg nam želi darovati. Cijenimo li mi to dovoljno? Koristimo li mogućnost ozdravljenja duše od rana grijeha, koju nam Bog nudi u sakramentu pokore?Koliko smo puta nekome pomogli, nekome iskazali svoju ljubav i pažnju – a što smo zauzvrat dobili? Često puta nezahvalnost, a ponekad i teški udarac. A zahvalnost bi trebala biti jedna od glavnih ljudskih i kršćanskih vrlina.Zahvalnost bi trebao biti temeljni stav stvorenja pred Stvoriteljem. Jer sve što imamo i jesmo Njegov je dar. I na svemu tome trebamo Bogu uvijek zahvaljivati. Riječ euharistija znači zahvala. Stoga zahvaljujmo Bogu preko nedjeljne svete mise koju nemojmo propuštati. A sveta Misa uvijek završava riječima: „Bogu hvala“. I neka je Bogu hvala i slava za sve.