Nismo li možda i mi poput ovih farizeja? Prihvaćamo li mi potrebu obraćenja koje se od svih nas traži? Nije to dovoljno potvrditi samo riječima.To trebamo pokazati i svojim životom. Svoj život trebamo neprestano mijenjati na bolje. Zapitajmo se samo kako se odnosimo prema svetim sakramentima? Kod nas se velika većina ljudi deklarira kao kršćani, a koliko ih prakticira svoju vjeru, koliko ih se moli, koliko ih ide u crkvu na svetu misu? To je ta farizejština koju Ivan toliko napada. Ili, što vrijedi krstiti dijete ako se ono neće odgajati u vjeri, ako neće vidjeti dobroga primjera svojih roditelja? Biti će to još jedan vjernik na papiru.Nadalje, što nam vrijedi ispovijed, ako ne nastojimo popraviti svoj život na bolje, ako ne želimo barem u nečem biti malo bolji? Što uostalom znači molitva, pa i sam odlazak u crkvu, ako naš život nije usklađen s time? Kao plod našeg vjerskog života neprestano trebaju biti naša dobra djela.Ovih dana su sve trgovine prepune ljudi. Kupuje se i troši na sve strane. Svi žele imati lijepo uređene kuće i pune stolove za Božićne blagdane: A je li to smisao Božića? Sigurno da nije! Smisao Božića je rođenje Isusovo u našem srcu. Stoga dopustimo Isusu da uđe u naše srce te da tu zauvijek ostane.