tojeći pred današnjim Evanđeljem o farizeju i cariniku, dobro je postati svjestan da se u svakome od nas skriva i jedan i drugi. U različitim prigodama progovara jedan ili drugi. Kako je već rečeno, drugi je grešnik, ali je svjestan toga i kod njega su otvorene mogućnosti obraćenja. Kod prvoga je problem u samome njemu, jer on sam ne vidi svoje stanje. On se lažno tješi izvanjskim potporama. Njegovo srce drže zakoni, a ne život i inspiracija. Ljudsko smirenje može biti istinsko ako dolazi iz dubine savjesti.Nikakva izvanjskost ne može čovjeka smiriti. Isusu je cilj da čovjeka dovede u stanje pročišćenja savjesti i novog rođenja. Tek pročišćena savjest otvara vrata našem istinskom opravdanju.Pravoj religioznosti je cilj smirenje i pročišćenje. Bog to svakome nudi, ako sami ne zatvaramo vrata njegovoj ljubavi i dobroti."Nisam došao radi pravednika nego radi grešnika". Svi smo mi grešnici, samo neki misle da nisu!U današnjem društvu popularno je biti jak i nešto raditi. Ljudi koji su slabi i malo priznati, vrijede malo; oni bivaju ismijani i potisnuti na rub društva. Zar kod Boga ne vrijede druge mjere? Upitajmo se pošteno: Sve što imamo i posjedujemo, zar to konačno nismo primili? Ako nam nešto uspije onda bismo trebali zahvaliti, jer ne možemo djelovati vlastitim snagama koje su nam darovane. Gospodinu Bogu pripada hvala za sve dobro što nam on daje, a također i za sve ono što smijemo raditi na dobru! Ujedno ne smijemo isključiti da kao i carinik puno puta imamo razloga, da stupimo pred Boga i kažemo: “Bože, budi milostiv meni grešniku!” Ako poštena srca priznamo krivnju i pokajemo se, Bog je u svome neizmjernom milosrđu nenadmašiv.