KUTAK ZA RAZMIŠLJANJE 4 NED DOŠ A

Kako je uzvišena spoznaja da nas Bog treba, da smo mu potrebni. On je htio da surađujemo u Njegovom planu spasenja i otkupljenja čitavog čovječanstva. Bog nas ne želi spasiti bez nas, bez naše suradnje. Na to nas posebno podsjeća ovo predbožićno vrijeme, kada iščekujemo radosni blagdan Isusova dolaska na ovaj svijet. Bog ni danas ne želi djelovati sam. A mi ponekad kao da upravo to očekujemo, pa na njega pokušavamo svaliti svu odgovornost za bolest, glad, nepravde u svijetu i sva druga zla. Često govorimo: Pa zašto je Bog dopustio da se dogodi ovo ili ono? A tko kaže da je Bog to dopustio? Za puno nevolja smo krivi mi sami. Tko je kriv za glad u svijetu? Ĉovjek koji ima previše, a htio bi imati još i više! Bog je nama dao nalog da budemo Njegove ruke u svijetu, da pomognemo svojoj braći i sestrama, a ne da ih iskorištavamo. Ako je netko invalid – mi imamo dvije zdrave ruke. Ako netko oskudijeva – mi možda imamo više nego on pa mu možemo pomoći. Ako je netko žalostan – nama je Bog dao samilosno srce…Posljednji dani došašća u kojima se nalazimo daju nam lijepu priliku da svoje srce otvorimo drugima u potrebi i tako se najbolje pripravimo za Božić. Ne pokušavajmo svoje srce umiriti kakvim sitnim božićnim darom, pa ĉekati sljedeći Božić - naša spremnost da pomažemo drugima koji su te pomoći potrebni treba ostati trajna. Tek tako obraćeni smijemo se i možemo se iskreno radovati Božiću.