KUTAK ZA RAZMIŠLJANJE ČETVRTA NEDJELJA KORIZME KROZ GODINU A

Poznajemo li sami sebe bar malo? Kako često utvrdimo: pogreške drugih točno vidimo, a za vlastite smo slijepi.Još je gora sljepoća kada je u pitanju Bog. Vidimo li Boga u našemu životu, da je On tu i da djeluje? Mi smo bilo gdje na površini, na vanjštini, a on je u našoj sredini, u našemu srcu. Ali smo slijepi i vjerujemo da vidimo. O, kad bismo htjeli priznati da smo dosad malo vidjeli, da smo bili slijepi za Božju tajnu koja nas okružuje i nosi naš život.Isus je izliječio slijepca od rođenja. To se evanđelje čita u korizmenom vremenu, jer Isus želi i nama darovati vid. Preduvjet: da i mi želimo progledati. Da čeznemo za tim, da ne idemo slijepi kroz život.Isus želi da vidimo. Krštenje je nazvano “prosvjetljenje”.Obred krštenja ponavlja ono što je Isus učinio slijepcu u znakovitom obliku: krštenik biva pomazan svetim uljem i kršten vodom. Krist je postao svjetlo njegovoga života. Sjećamo li se riječi iz obreda krštenja: Dijete vam je Krist prosvijetlio da sveđer živi kao dijete svjetla.Ali, nažalost moramo priznati da su kršćani, krštenici često puta kao i nekršteni: zar nema puno sljepoće među nama koji nosimo Kristovo ime? Da, nažalost, moram potvrditi. Ali jedno znam sa sigurnošću: Vjera je svjetlo na mome putu. Bez nje bih tapkao u mraku. Vjera otvara oči. Ona otvara srce za Boga i za druge. I dobro se može vidjeti samo srcem.