KUTAK ZA RAZMIŠLJANJE DVADESET I DRUGA NEDJELJA KROZ GODINU A

Isus nas sve poziva da istinu govorimo s ljubavlju i poštovanjem. Ne naduto i s visoka da bismo drugoga povrijedili i ponizili a sebe uzdigli. Stoga se svi skupa zapitajmo: možemo li drugome reći istinu Isusovim srcem – bez oholosti i samohvale? Na primjer – možemo li u jednostavnosti, dobroti i ljubavi reći svome bližnjemu da previše pije, da ružno govori, da je nepravedan prema djeci ili prema svojim roditeljima, da zanemaruje Boga i svoju vjeru? Pritom se trebamo čuvati dvije krajnosti. Jedna bi bila da iz obzira ništa ne kažemo, da sve prešutimo, da jednostavno velimo: „Što se to mene tiče kako on živi i radi!“ Druga bi pak krajnost bila „pametovanje“, dociranje, zapravo uzdizanje samoga sebe: „Vidiš kako si ti loš i kako loše postupaš. Ja ti nisam takav. Ne daj Bože da bi ja napravio isto što i ti!“ To sigurno nije pravi način. Zlatna sredina se ovdje sastoji od ljubavi i poštivanja drugoga, ma kakav god on bio. Treba opomenuti drugoga ako ide krivim putem ali to treba učiniti diskretno i s mjerom. Već mala djeca dobro osjete pristupamo li im s ljubavlju i uvažavanjem ili ih kažnjavamo bez veze. Neka nas i na tom
osjetljivom području sve skupa vodi i nadahnjuje Duh Sveti.