KUTAK ZA RAZMIŠLJANJE DVANAESTA NEDJELJA KROZ GODINU A
Poruka današnjega evanđelja je jasno izrečena: 'Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, ali duše ne mogu ubiti. Bojte se više onoga koji može i dušu i tijelo pogubiti u paklu.' Ono čega se trebamo bojati je grijeh koji uništava našu dušu, tj. izbacuje Boga iz nje, a tada i duša umire. Izvanredan primjer osobe koja se nije bojala imamo u proroku Jeremiji koji je mnogo trpio, njega su čak i njegovi prijatelji odbacili, u svome je poslanju bio progonjen i činilo mu se da nema izlaza. I što prorok čini? Ne dopušta strahu da ga pokoleba, pouzdaje se u Boga koji će mu dati pobjedu nad neprijateljima te govori: 'Sa mnom je Gospodin kao snažan junak!' Na kraj usvoje molitve upućuje i nama poziv: 'Pjevajte Gospodinu, hvalite Gospodina jer on izbavi dušu siromaha iz ruku zlikovaca.' Ako iskreno pogledamo u sebe, pronaći ćemo određeni strah koji čuči u svakome od nas. Baš zato moramo uzeti k srcu evanđeoske riječi i utjecati se Bogu koji je jači od svakoga zla. Što nam se može dogoditi ako smo uz Boga? Mogu nas ismijati, osuditi, oduzeti nam dobra, ubiti nas i ništa više. Niti jedno zlo, niti jedan neprijatelj ne može nam uzeti istinsko dobro jer život koji nam je po Kristu dao Bog, nitko nam ne može oduzeti.
BONTON U CRKVI
Tijekom slavlja svete mise ili neke od pobožnosti ne razgovaramo u crkvi
Sakralni prostor u crkvi je prostor gdje se ne vode razgovori, dogovori, okretanje tko je stigao ili stiže. Pričekajte vrijeme za kavu, piće i druženje da se pozdravite i razgovarate s prijateljima i članovima šire obitelji nakon svete mise. Nije primjereno glasno se pozdravljati i voditi razgovore tijekom liturgije. Dok ste u crkvi razgovarajte s Bogom kroz molitvu, himne i druge moguće izraze zahvalnosti. Bog čeka da vas čuje. Tada nije bitno tko je a tko nije u crkvi.
Napuštanje crkve prije otpusta i blagoslova
Nemojmo napuštati bogoslužje prije otpusta, osim u slučaju nužnosti. Napuštanje crkve prije kraja bogoslužja lišava nas svećeničkog blagoslova. Liturgija ima svoj početak: “Blagoslovljen Bog… Blagoslovljeno Kraljevstvo njegovo…” i svoj kraj: “Pođimo u miru..” Nemojmo crkvu tretirati kao kafić u koji možemo doći i iz njega otići kako nam drago. U nekim župama je postao gotovo „običaj“ da muškarci nakon pričesti izlaze i u blizini crkve razgovaraju. Kažu da ih ne zanimaju župni oglasi, a svojim prijevremenim izlaskom lišeni su blagoslova sa misnog slavlja.
Osobna točnost – vrlina
Točnost u svemu je jedna velika vrlina svakog čovjeka, a pogotovo kada je riječ o važnim sastancima, unaprijed vezanim dogovorima, velikim skupovima, pogotovo kada je u pitanju slavljenje svete mise i drugih sakramenata. U crkvu bi trebalo doći ranije, barem desetak minuta prije početka svete mise da se isključimo iz svega svjetovnog a prepustimo duhovno molitvenim i sakralnim temama i trenucima. Razlog za to je također da pronađemo mjesto za sjedenje ili stajanje odakle ćemo moći aktivno sudjelovati u slavlju svete mise. Ako ipak dođete nakon što liturgija počne, pokušajte ući u crkvu tiho i promatrati što se događa. Ako se odvija molitva krunice, neka pobožnost, čitanje iz Poslanice ili Evanđelja ili propovijed pričekajte da završi pa onda brzo i tiho pronađite mjesto. Pokušajte ne ometati liturgiju svojim zakašnjelim dolaskom. Najbolji način da izbjegnete ove situacije je da stignete na vrijeme.