U kakvog Boga ljudi vjeruju takvi žele biti. Tako i vjera u Boga Oca, Sina i Duha je baza i osnovica kršćanskog nastojanja i razvijanja. Jedinstvo Oca, Sina i Duha. Tako nas Isus poziva da budemo kao Bog, da osjećamo očinski, sinovski i duhovno ,u ljubavi. Trojstvo nas poziva da budemo osobe i da se prema drugima odnosima kao prema osobama, ne kao jedinkama.Trojstvo nas također uči jedinstvu i različitosti, demokratičnosti. Ne moramo biti isti da budemo zajedničari. A različitost može biti jedinstvena samo ako je prožeta ljubavlju. Zajedništvo nije nešto što nam se nadodaje. Zajedništvo izvire iz naše dubine jer smo ‘skrojeni’ na sliku Božju. Bog je Zajednica ljubavi.Zato neuspjelost u zajedništvu je neuspjelost u životu, Neuspjelost osobe, čovjeka. Osobe tvore zajedništvo i ljube se. Osobe tvore zajednicu. Bog je ‘šema’ našeg zajedništva. Naš je poziv da budemo kao Bog u kojega vjerujemo, iz kojega izlazimo i u kojeg se vraćamo. Bog osoba je nas stavio u svijet kao osobe. Svi mi ‘izlazimo’ iz Trojstva i Trojstveni smo. Zato čovjek nadilazi sve zemaljske podjele i različitosti.Trojstvo govori o zajedništvu čovjeka s Bogom. Kao što je Bog ušao u čovjeka, tako čovjek ulazi u Boga. Bog nije problem kojega treba riješiti, nego misterij u koji treba ući i živjeti. Bog je ljubav – ljubav je jedna ali ne ‘sama’. Bog je ljubav u ljudima, ne zakon u ljudima. Trojedini Bog poziva čovjeka u sebe, u svoju osobnost, u svoj život, trojstvo.. A Isus je Put u Boga…