Isus želi jasno reći: nije dovoljna samo izvanjska pravednost i izvanjsko obdržavanje Zakona i zapovijedi.Ta pravednost treba prožimati čitavoga čovjeka, njegove misli, namjere, riječi i djela.I mi današnji vjernici smo u velikoj opasnosti da poput tadašnjih farizeja svoju vjeru shvatimo samo kao dio narodne tradicije, bez neke moralne obaveze.Potrebno je da svaki od nas shvati i prihvati činjenicu da ne ide u crkvu na svetu misu samo zato jer i drugi idu, jer je to tradicija, jer je to običaj. Prakticiranje naše vjere trebalo bi postati stvar našeg duševnog raspoloženja. Svatko od nas bi trebao reći: „U crkvu idem zato jer se želim susresti s Gospodinom, jer želim biti u njegovoj blizini, jer njemu želim dati svoju dužnu počast i hvalu!“ I kad tako počnemo shvaćati i razmišljati - tek smo tada na putu duhovne obnove koja nam je svima i te kako potrebna.Isus nikada ne naređuje nego samo savjetuje: „Možeš biti vjeran ako hoćeš!“ Iz toga slijedi -„Budi vjeran!“ Budimo i mi vjerni i obdržavajmo duh a ne slovo zakona.