Obraćenje znači promjenu mišljenja. Ne samo da se trebaju promijeniti vanjska djela, nego i mišljenje srca. Bog nam daruje milost, a čovjek sudjeluje u slobodi. On može odbiti obraćenje, i samog sebe uvjeravati, da njemu nije potrebno obraćenje, nego je ono potrebno drugima. Mnogi misle, da uopće nema grijeha, i da nema krivog životnog puta kojeg bi trebalo napustiti. Da je to krivo i da to predstavlja izvrtanje slobode, vidimo najkasnije tada, kada je pobačajem usmrćeno začeto dijete u utrobi majke svoje, jer su drugi zaključili, da ono ne smije živjeti duže.Može li biti smisao naše slobode, da mi nju upotrebljavamo na trošak drugih? To može opravdati samo egoizam.Isus bi nas želio osloboditi od takvog stava. Stoga i njegov odlučujući i prijateljski poziv na obraćenje. On želi kazati: promijenite vaš stav! Udaljite se od zla, okrenite se dobru! Ili u oslanjanju na krsnu ispovijest: odrecite se đavla i svih njegovih djela i zavodljivosti i vjerujte Bogu, koji vas ljubi i želi vam darovati vječno spasenje!Crkva neprestano poziva na obraćenje, na promjenu, i zato je trn u oku današnjeg sekulariziranog i krajnje liberaliziranog svijeta. Baš zbog toga trpi tolike napade i tolike uvrede preko svih medija. No, to nas ne treba brinuti;to je znak da smo na pravom putu, putu koji nam je pokazao Isus Krist.I upravo zato ne smijemo nikada klonuti: Isus nas sve voli i on će nas zbog naše vjernosti sigurno nagraditi.