KUTAK ZA RAZMIŠLJANJE TRENUTAK SEDMU NED USKRSNUĆA GOSPODNJEG A

Evanđelje današnje nedjelje ponovo nas vodi u dvoranu posljednje večere. Čuli smo Isusove riječi: „Oče, došao je čas da ti proslaviš mene…!“ I Otac ga je proslavio. Uzdigao ga je i postavio sebi s desna. Nagradio ga je najvećom nagradom za neizmjernu žrtvu koju je Isus podnio za spas čitavoga svijeta. Isus je svojim životom na zemlji u najvećoj mjeri proslavio Boga. Sada on i od svih nas traži, da mi svaki pojedini, svojim životom proslavimo Boga, jer nas je Bog za to i stvorio. Njegova nas je ljubav dozvala u život. Naš je život Božji dar. Od trenutka našega krštenja sam je Bog u našoj duši želio imati malo nebo. On se tu želio nastaniti. I što je najdivnije: On tu i stanuje sve do onog trenutka dok ga mi svojim teškim grijehom ne istjeramo.U svijetu u kojem mi danas živimo previše je nevjere, beznađa i mržnje. Gotovo je nepojmljivo kako se čovjek usuđuje dizati protiv svojega Stvoritelja. Kako prečesto čovjek zaboravlja da danas živi, a da ga sutra možda više neće biti na ovome svijetu. Bog nas nikada ne ostavlja same. On zajedno s nama kroči kroz naš život i On nam je svjetlo na tom našem putu. Preko glasa naše savjesti uvijek nam ukazuje na ispravne staze svoga zakona, kako se ne bismo izgubili i propali. Ljubi nas i onda kad mi njega prestanemo ljubiti. Ako nas zlo i grijeh i udalje od njega, njegova nas milost ponovo vodi k Ocu koji sve oprašta. Da bismo postali jedno s Gospodinom, trebamo biti s njim. Pronađimo u svom srcu i životu više prostora za intimnost molitve, osame i šutnje, da bi u dubini našega bića mogla progovoriti njegova riječ. Pustimo ga da nam priđe blizu, predajmo mu se s potpunim povjerenjem. I u toj ljubavi gradimo i odnose s našim bližnjima.