ČESTITKA ZA USKRS
Otajstvo Gospodnjeg Uskrsnuća podsjeća nas na ono što je doista važno u našim životima, a to je sam život! Čitamo u Lukinom Evanđelju Isusove riječi: ,, A da mrtvi ustaju, naznači i Mojsije kad u odlomku o grmu Gospodina zove Bogom Abrahamovim, Bogom Izakovim i Bogom Jakovljevim. A nije on Bog mrtvih, nego živih. Tá svi njemu žive!“
Bog nas je stvorio za život – i to život u punini! Tjelesna smrt je posljedica čovjekova pada i grijeha a uskrsnuće je izvanredni zahvat Božje ljubavi i milosti u palom svijetu i čovjeku kako bi se bogoliko biće – čovjek - mogao spasiti od vječne smrti. Isus je Prvorođenac od mrtvih – Onaj čijom se modricom izliječismo, Onaj koji sam sebe ne poštedje da bismo imali život vječni.
Poruka Njegove muke i smrti jest da je i nama proći kroz mnoga životna iskušenja, a pogled na spasonosni Križ Kristov nas ohrabruje – nevolje, bolesti, stradanja, patnje, muka i smrt nisu zadnja postaja čovjekova života, nakon svega toga slijedi uskrsnuće. Grob nije zadnja postaja nego uskrsnuće. Smrt nema zadnju riječ nego život i to život vječni.
Gospodin nije rekao vi umirite pa ćete vidjeti nego je sam proživio ljudski život noseći svu njegovu ljepotu i radost, ali i težinu, koja je dio ovozemaljskog života: proživio je nepravdu i odbacivanje; osude i poruge; uzdignut je na drvo Križa i kada su svi pomislili, kako mi ljudi često znamo misliti u svojim bolima i patnjama, da je sve gotovo – On ustade od mrtvih. Paradoks ljudskoj logici – smrću smrt pobijedi i mrtvima u grobu život darova. On nas je oslobodio onoga čega se čovjek sam nije mogao osloboditi – grijeha i smrti.
Božja želja je da budemo zajedno s Njime, ne želi naš vječni boravak u grobu – Uskrs nam govori: Bog koji je Ljubav želi da zauvijek budemo s Njime u sretnoj vječnosti.
Neka je u nadi i našega uskrsnuća sretan i blagoslovljen Uskrs svoj braći kršćanima i svim ljudima dobre volje!