KUTAK ZA RAZMIŠLJANJE 24 NKCG B

Što koristi vjera bez djela,u djelima treba pokazati svoju vjeru.Vjersko znanje ne može zamijeniti vjersku praksu. Nikakve ideje ne treba nametati drugom čovjeku. Treba biti misionar po djelima, a ne po riječima. Djela su dokaz života, riječi su samo podsjetnik. Vjernici smo, kršćani, katolici. Rado nosimo zlatne križiće kao znak pripadnosti. A ipak tako lako i zbog tako banalnih razloga izostajemo od nedjeljne sv. mise. Jednako tako opravdavamo izostanke djece i to zbog raznih sitnica; rođendana, posjeta prijatelja….. A kad se radi o nekim crkvenim aktivnostima; zbor, karitas, čitanje u crkvi, uređenje crkvenog okoliša – s kojom lakoćom odbijamo poziv svećenika. Veliko je i raznoliko područje našeg vjerničkog djelovanja, a tako malo volje i ljubavi za to. Ali kad su u pitanju neka čudesa, ukazanja, neki izvanredni znakovi – kako brzo otvorimo uši i postanemo radoznali.Kada rečeno treba pretvoriti u djelo, nema nikoga ili su rijetki. Kršćani u svijetu trebaju biti prepoznatljivi po djelima, a ne samo po sakramentima.

HODOČAŠĆE – SUSRET S BOGOM KROZ MJESTO I PROSTOR S NASTANJENIM BOGOM

Hodočašće je putovanje na mjesta u kojima se dogodio susret ljudskog i božanskog. To je putovanje na mjesta u kojima je svetost (bila) očita i doživljiva. Na njima su se kršćani nadahnjivali i ohrabrivali za svoj vjernički život. Hodočašće je putovanje u mjesta života i boravka svetaca. Hodočašćem vjernik dolazi na korijene vlastite vjere. Zbog toga je hodočašće čin ukorjenjivanja u mjesto na kojem je i u kojem je Bog govorio. Ukorjenjivanje u vjeru vjernika o kojoj svojim postojanjem i svojom materijom svjedoči sveto mjesto. Ono je čin ukorjenjivanja u baštinu vjere koja je nama u materiji tla i mjesta predana na čuvanje. Hodočašće nije obično putovanje i odlazak u neko sveto mjesto. Cjelinu hodočašća čine sva djela poduzeta u svrhu ostvarenja putovanja: od pripreme, samog čina hoda i putovanja, boravka na svetom mjestu, pa do povratka i pripovijedanja o putovanju. Sve je to dio ispovijesti vjere koja se događala tijekom hoda kroz vrijeme i prostor. Ova značajna oznaka hodočašća puna je simbolike i biblijskih odjeka počevši od odlaska Abrahama iz svojeg rodnog kraja i putovanja u Obećanu zemlju, putovanja Božjeg naroda iz ropstva u slobodu vlastite zemlje, pa sve do završetka kršćanskog putovanja u nebeskoj domovini, novom Jeruzalemu. Hodočašće je podsjećanje da je čitav život put prema susretu s Bogom koji se ljudima objavljuje kroz prostor i u prostoru.