Došašće nam predstavlja Ivana Krstitelja kao primjer trezvenosti. U čemu trebamo nastojati biti trijezni?
Ponajprije u jelu. Ovo je gojazan naraštaj. Jede se puno, čak i bez reda. Čak i djeca su gojazna. Dobar broj mladih je pogođen bulimijom. Ovaj je naraštaj preuzeo jednu naviku Rimljana: nakon što pojedu, idu povraćati kako bi mogli nastaviti jesti. Pred ispovjednikom se više ne povraća porok proždrljivosti. Punog stomaka je skoro nemoguće moliti. Prejedanje uzrokuje pospanost. A povik došašća je: „Bdijte i molite“.
Potrebna je trezvenost i u odijevanju. Odjeća služi da se prekrijemo. Naše dostojanstvo ne dolazi od skupe odjeće, već od odjeće milosti. Padre Pio je govorio: „Zahvaljujući Božjoj milosti, nikad nisam uprljao krsno odijelo nekim teškim grijehom. Možda je naš ormar pun odjeće koju već godinama ne nosimo. Dajmo višak siromasima. Posebno u ovo zimsko doba.
Došašće nas poziva da budemo trezveni i u govoru. Puno se brblja. Što se više brblja, više se griješi. Svi žele govoriti, a nitko ne želi slušati. Bog govori srcu čovjeka koji živi u šutnji.
Treba biti trezven i kad se moli. Gospodin nas poziva da ne budemo pričljivi kad molimo. Gospodin je umoran od slušanja dugih i beskorisnih molitava. Najdjelotvornija molitva je ona u tišini pred Gospodinom. On je onaj koji treba govoriti kako bi nam pokazao svoje putove i svoje misli.
Trezvenost u jelu, piću, odijevanju, govoru i molitvi je znak uravnoteženog, snažnog i skladnog karaktera.