„Da svi budu jedno!“

Danas čitamo dio Isusova oproštajnog govora, točnije odlomak Isusove molitve za jedinstvo svojih učenika. Oproštajni govor je izraz posljednje želje onoga koji odlazi s ovoga svijeta. Jedino blago koje Isus iza sebe ostavlja i jedina njegova želja jest da njegovi budu jedno kao što je on jedno sa svojim Ocem. Jedinstvo za koje Isus moli nije stvarnost koji mogu ljudi samo od sebe ostvariti, nego je ona poseban Božji dar, milost koju samo Bog može dati i s čovjekovom suradnjom ostvariti. Isusu je stalo do jedinstva onih koji u njega vjeruju, do jedinstva koje se utemeljuje u jedinstvu Oca i Sina.

Imamo neprestano nekoga tko na nas misli, tko za nas moli. Otac je neizrecivo dobar i neizrecivo nas ljubi, a još nam njegov Sin, Gospodin Isus, jamči da nas kod njega zagovara. Uvučeni smo u taj krug ljubavi. Isus nam govori da smijemo uvijek računati s njegovom molitvom. Isus misli na sva ljude, na svakoga posebno. To je ono neizrecivo u tajni njegova uskrsnuća i božanstva.

Isus može u svakom trenutku i na svakom mjestu u isto vrijeme biti blizu svakom srcu, svakoj duši. Misli na svaku tvoju muku i bol, misli na tvoje strahove i tjeskobe. Misli na tvoje žalosti i stradanja. Misli na tvoje pokojnike i poginule. Isus misli na tvoje bolesti i dijagnoze, ima te na srcu u tvojoj nemoći i starosti. Tom svojom molitvom ljubavi možemo uvijek biti povezani s Isusom, s njegovim i našim Ocem koji nas sva ljubi.

Pripremio: Vinko Zrno