"Poslušnost se treba vršiti s radošću, a ne iz dužnosti. "

Konkretan znak ljubavi prema Isusu je poslušnost njegovom nauku, odredbama i savjetima. Poslušnost se treba vršiti s radošću, a ne iz dužnosti. Plod ove poslušnosti je nastanjivanje triju Božanskih Osoba u našoj duši. Danas se ne govori mnogo o ovom obećanju koje Isus daje onima koji vrše njegovu Riječ. Zato u mnogim kršćanima nedostaje želja da žive na nadnaravni način. Život koji se ne živi na nadnaravni način je bez smisla. Gorak plod života bez spoznaje da smo nastanjeni Presvetim Trojstvom je samoća. Ova vrsta samoće je nesnosna i može dovesti čak i do samoubojstva. Već su skoro tri godine kako idem iz jednog mjesta u drugo, iz jednog grada u drugi poradi evangelizacije. Provodim duge sate tišine i samoće u vlaku, avionu ili autu, ali ne osjećam se sâm. Naprotiv, osjećam se kao riba koja živi u živoj vodi prisutnosti pune ljubavi Božanskih Osoba. Hvalim i blagoslivljam Duha Svetoga koji mi daje da kušam slatkoću ove trostruke božanske Prisutnosti. Uronjenom u ovu božansku milost, vanjska buka mi smeta. Život s Presvetim Trojstvom čini da ljubim tišinu i samoću koje otvaraju moje uho kako bih slušao drugog sa zanimanjem, te otvaraju moje oči kako bih drugog gledao kao brata kojeg treba ljubiti. Drugi plod ove spoznaje o nastanjenosti Presvetog Trojstva u duši je mir. To je mir koji ne dolazi izvana. Štoviše, ono vanjsko bi moglo biti nervozno, ali ne uznemiruje unutarnji svijet koji ostaje miran i spokojan. Ovaj nadnaravni mir je dar Duha Svetoga koji nam daruje snagu da ostanemo mirni i spokojni čak i u vrijeme ekonomske i afektivne neizvjesnosti. Mir se ne gubi ni kad se Đavao obori na nas preko onih koji žive pod njegovim djelovanjem. Dolazi Pedesetnica. Pripremimo se na obilnije izlijevanje Duha Svetoga.

O. Lorenzo Montecalvo