"I mi možemo biti svjetlost svijeta, sol zemlje, živa slika Kristova. "
Kako djeca uče? Oponašanjem. Djeca sve oponašaju: riječi, rečenice, melodiju rečenice. Njihove su igre uglavnom oponašateljske. Oni u svojoj igri i mašti kuhaju, voze automobil, popravljaju kućanske aparate, glačaju, zauzeti su kao liječnici ili učitelji… Složit ćemo se, djeca uče od roditelja i svojih bližnjih i moralno ponašanje. Nije tako samo s djecom. I na odrasle itekako može utjecati ponašanje drugih. Nije, dakle, slučajno da danas Isus veli. Vi ste sol zemlje. A malo kasnije: Vi ste svjetlost svijeta. Sol čuva hranu od kvarenja. Svjetlost omogućuje život. Ako to uzmemo u obzir, možemo se zabrinuti. Isus je svjetlost koja je s neba sišla. Može li se i od jednog čovjeka tražiti da bude svjetionik drugim ljudima, odnosno da bude onaj koji će čuvati ostale od kvarenja? Nije li to osobina Isusa Krista i, eventualno, najvećih svetaca (čije slabosti možemo zanemariti)? Pa ipak, Isus jasno progovara i to kroz dvije slike: Vi ste sol; vi ste svjetlost… Ako smo odgovorni i imalo samokritični, kako prihvatiti ovu Isusovu zapovijed? Prisjetimo se što Isus govori. On potiče svoje apostole da hrabro svjedoče za nj, iako su apostoli svjesni da su i slabi i nesavršeni. Čak i u progonstvima i na sudovima, veli Isus, apostoli se ne trebaju plašiti. Toga su bili svjesni svi velikani . Tako pismo veli za svetoga Stjepana da njegovi protivnici nisu mogli odoljeti mudrosti i Duhu kojim je govorio. To je smisao Isusovih riječi. Naravno da smo mi i slabi i krhki i nestalni. Međutim, u nama je snaga Kristova, sila Duha Svetoga koju primamo po svetim sakramentima, po djelovanju Kristova Tijela – Crkve čiji smo živi udovi. U nama je Božja sila i snaga. Prema tome, samo ako hoćemo, i mi možemo biti svjetlost svijeta, sol zemlje, živa slika Kristova. Po krštenju smo novo stvorenje.
Dr. Zvonko Pažin