Tko se jednom odluči za nasljedovanje nema više mlakosti ni kompromisa. Nasljedovanje Krista mora uvijek biti cjelovito, ispovijedanje ustima mora uvijek biti praćeno životnim svjedočanstvom.Isus nikako ne želi razdvajanje nego slogu i ljubav među ljudima. Isuspoziva nas na obraćenje Bogu, na preobrazbu života, na ljubav, žrtvovanje i rad za druge. On sam je vršio svoje poslanje onako kako ga je poticao Duh Očev, makar je to i dalje izazivalo razdore među ljudima pa čak i u obitelji.Kao što je Isus spreman izazivati zdravi razdor, kad je riječ o vjernosti Bogu, o istini, pravdi i dobru, tako trebaju biti i njegovi sljedbenici. Ako drugi ne razumiju moju vjeru, ako me zbog moje vjere ismijavaju, ako čak izravno djeluju protiv svega što je božansko, moja prva i glavna reakcija smije biti samo: »Oče, oprosti im, ne znaju što čine!« Nijednom svojom reakcijom ne smijem pridonositi razdjeljenju. Razdjeljenje je reakcija svijeta, a ne plod moga djelovanja. Može to biti dobro pitanje i za ispit savjesti. Pridonosim li pomirenju u svojoj okolini, u svojoj obitelji, među prijateljima, na poslu, u bilo kojim životnim okolnostima? Ili pak donosim razdor?Moja duhovna borba nije protiv grijeha u drugima, nego najprije protiv vlastitoga grijeha. Kad pobijedim grijeh u sebi, već sam pomogao i drugima da budu bolji. Kad počnem unositi mir, već sam pridonio pobjedi nad razdjeljenjem. Taj mir je sigurnost da sam Kristov i da činim djela Kristova.