Živimo u društvu koje boluje od toga da ljudi sebe uzvisuju time što će druge poniziti. Rivalstva su prisutna na sve strane. Toliko je taštine oko nas, toliko umišljenosti, uobraženosti i lažnih veličina. Svi bi htjeli biti neki lideri ili idoli mase. Poznata imena. Na taj način se stvaraju vrijednosni kriteriji po prvim mjestima a ne po dobrim djelima! Nije važno tko će više učiniti za opće dobro, nego tko će zauzeti prvo mjesto.Zamislimo sada da bi se Isus danas svratio u naše obitelji, i to upravo pri objedu. Što bi on danas mogao primijetiti u vašoj obitelji? Bi li se radovao ili bi mu, kao i kod farizejeva ručka, bilo što šta neprijatno?Biti ponizan znači biti istinoljubiv, iskren pred Bogom, ljudima i pred samim sobom. Pred Bogom valja biti ponizan, a pred ljudima držati svoje dostojanstvo.Biti istinski ponizan jest proces u kojemu dopuštam da me Bog sve više i više vodi do moje vlastite istine i oslobađa me od životnih laži i iluzija.Poniznost ne znači biti zadovoljan malim. Poniznost voli ono što je veliko u očima Božjim. Zato je poniznost uvijek velikodušna suradnja na Božjim planovima.Isus upućuje pouku i svima nama. Nije važno mjesto na koje ćemo sjesti za stolom ovdje na zemlji, nije važno kakav status imamo, nije važno koliko posjedujemo, jedino je važno kakvi smo ljudi i kako se odnosimo prema onima koji su na dnu ljudskoga društva, koji svi izbjegavaju i zaobilaze. Znamo li i želimo li pomoći tim ljudima? Imamo li milosrdno srce puno ljubavi prema njima?