Isusov govor na gori, osam Isusovih blaženstava, svakako nešto najljepše što je Isus izrekao. Isusa je slijedilo mnoštvo ljudi.Među njima su bili mnogi obespravljeni, ugnjetavani, siromašni i ucviljeni. Sve je njih Isus htio ohrabriti i podići. Svima je njima Isus htio uliti malo više nade i svjetla u njihov život. Htio im je reći da pred Bogom vrijede druge norme i druga pravila nego li u ovom životu.Normalno je da čovjek teži za srećom, blagostanjem, za ugodnijim životom. No, nije sve u materijalnim dobrima. Isus u svojim blaženstvima stavlja naglasak na duhovno bogatstvo. On svojim proglasom želi upozoriti na one bogataše koji u svojoj raskoši pretjeruju, kojima nikad nije dosta, koji neprestano žude da imaju i više nego li mogu sami potrošiti, a na dušu i srce su potpuno zaboravili, baš kao i na one uz sebe, koji nemaju ili jedva spajaju kraj s krajem.Mnogi će sigurno reći da se u svemu trude i nastoje živjeti,ali istovremeno u svemu posrću i padaju. Budimo sigurni - to je pravi put. Svi mi padamo i padat ćemo. Ali ako ustrajemo do kraja na tom putu i svima će nama Isus reći: „Blago vama, jer trudili ste se i svojim trudom i naporom postigli ste Kraljevstvo Božje.“