KUTAK ZA RAZMIŠLJANJE DVADESET I TREĆA NEDJELJA KROZ GODINU A

Isus nas uči da je ljubav prema bližnjemu neodvojiva od bratske opomene i opraštanja. On nas poziva da, kada uvidimo mane i pogreške drugih, ukažemo svojem bratu i sestri na njih te ih ukorimo. Isusova metoda ljubavi ne odbacuje opominjanje, prekoravanje i ispravljanje. Naprotiv, Isus želi da mi budemo ogledalo jedni drugima. Mnogo puta ne prepoznajemo što u nama nije dobro ili što smo pogrješno napravili. Zato nam daje bližnje da nam oni ukažu na ispravan put, put dobra, put Božjih zapovijedi. Biti brat znači dijeliti s drugim radosti i nade, žalosti i tjeskobe, dobro i zlo. Brat je osoba koja ljubi, prihvaća i čini sve kako bi drugi bio radostan, ljubljen, na dobrome putu. Oproštanje i traženje opraštanja put je građenja mostava među ljudima. Isus, poznavajući prevrtljivost naše naravi, daje drugi korak popravljanja bližnjeg koji je pogriješio. Isus ne kaže da sve što loše naš brat počinio moramo kazati drugome, nego zajedno s drugim koji prepoznaje tuđu slabost izaći grešniku prijestupniku ususret i pomoći mu popraviti njegov prijestup. Isus traži od nas da drugoga opominjemo i prekoravamo, ne zato da bismo se naslađivali nad njegovim slabostima i prijestupima, nego da bi se vratio s pogrešnog puta na pravi. Zajedništvo ljudi ne gradi se samo na horizontalnoj razini, na dobrim međuljudskim odnosima, nego i na vertikalnoj, odnosu čovjeka s Bogom, odnosu zajednice ljudi s Bogom. Naši će odnosi biti blagoslovljeni tek onda kada u njima nađemo mjesta za Boga. Gdje za Boga nema mjesta, nema ni za čovjeka, nema ni za istinsku sreću.