Lice pravog molitelja nikad nije mračno, tužno, tjeskobno, ni grubo. Molitva srca molitelju daruje svjetlost i ljepotu koje nisu od ovoga svijeta. Dok je Isus molio, njegovo lice postalo je nebesko. Njegove oči bile su pune nadnaravne svjetlosti. Često sam u samostanima imao radost promatrati redovnike ili časne sestre lica fascinantne ljepote, unatoč borama ili, ponekad, malo dužem nosu. Čak i među laicima mi se događa da susretnem muškarce i žene koji, unatoč tomu što nisu bili kod estetskog kirurga, imaju lice koje zrači Božju prisutnost. U tim susretima (koji su uvijek dar Božji) kažem ono što je Petar rekao Isusu: "Učitelju, dobro nam je ovdje biti!" Onomu koji traži Gospodina, biti u prisutnosti molitelja uistinu je radost: kad ne bi imao poslova oko kojih se mora ozbiljno pozabaviti, nikad se ne bi umorio njegove prisutnosti.
S druge strane, kako li je teško biti u prisutnosti onoga koji, namjerno i uporno, želi živjeti u poroku, posebno u poroku bludnosti i škrtosti. Bludnost i škrtost nagrđuju čovjekovo lice i šire odvratan smrad. Ako se nađeš u prisutnosti muškarca ili žene čista srca, zaustavi se, poslušaj i prihvati riječ koja izlazi iz njegovih usta. Njegova riječ zasigurno dolazi iz srca ispunjena Duhom Svetim. U molitelju Duh Sveti svjedoči Isusovu riječ. Stoga je molitelj koji ti govori poslanik Oca koji ti kaže: "Ovo je sin moj posvojeni koji je poslušan mom SINU JEDINOROĐENCU. Slušaj ga!"
Nažalost, ovaj naraštaj je skloniji slušanju pjevača koji potiču na drogiranje, nasumični seks, nemaran život, slušanju političara koji ljutito potiču na bojkotiranje susreta obitelji, jer po njima, Evanđelje ograničava čovjekovu slobodu. Korizma je. Neka Duh istine u srce svakog kršćanina stavi mržnju prema svemu onomu što poružnjuje čovjeka.