Otkrivati sebe u prispodobama
U današnjem Lukinu evanđelju nam Isus donosi tri prispodobe. Prva je prispodoba o tome da slijepac ne može slijepca voditi. Ovdje mislimo na unutarnju sljepoću u kojoj se često možemo naći. To mogu biti naše umišljenosti, naša oholost, naše lažne sigurnost kad mislimo da sve znamo i da nitko nije pametniji od nas. Čovjek se u takvoj sljepoći zatvara u svoj mrak uporno misleći da je u pravu. Samo Bog može istinski prosvijetliti čovjeka. Samo Bog može iznutra darovati svjetlo da vidi istinu i da ponizno prihvati tu istinu. U drugoj prispodobi Isus nam govori da brvno u oku nam ne dopušta da često gledamo druge ljude oko sebe. Ljudi oko nas, oni blizu i oni daleko izgledaju nam sasvim negativni, ne vjerujemo da bi se mogli promijeniti. I tako svijet u nama i oko nas ostaje u tami. Nije li to brvno u našem oku, zapravo pomanjkanje ljubavi za bližnjega. Treća prispodoba govori o dobrom i lošem stablu, o dobrim i lošim plodovima. Isus nas upozorava na to da treba čekati do žetve, vidjeti plodove. Po plodovima se vidi kvaliteta dobrog ili lošeg stabla. Plodovi su jamstvo kvalitete. Treba se podsjetiti da je sjeme Božje riječi zasijano i u naše srce. Nosimo klicu novog , uskrslog života u sebi već od samog krštenja. Plodovi krštenja su novost života, snaga ljubavi, vjera koja i brda premješta, nada koja je jača od smrti. Plodovi krštenja su i ohrabrenje i utjeha, osmišljenje života i djela ljubavi na koja smo svi pozvani činiti.
Pripremio: Vinko Zrno