„Ne bojte se, nego vjerujte u Oca nebeskog i u mene.“

Često mi govore: „Oče, imam veliku vjeru, ali ne mogu oprostiti onomu koji me povrijedio.“ A ja dodajem: „Brate, nemaš vjeru, jer onaj koji ima vjeru prašta.“ Neka druga osoba mi kaže: „Oče, htjela bih imati još jedno dijete, ali nesklona sam otvaranju životu jer bismo zbog drugog djeteta živjeli u financijskoj neizvjesnosti; ali imam veliku vjeru.“ A ja odlučnim glasom odgovaram: „Ti uopće nemaš vjeru jer ne vjeruješ da će se Gospodin pobrinuti za budućnost tvog djeteta.“ Mnogi govore da imaju vjeru, ali u stvarnosti imaju samo prirodnu religioznost, to jest klanjaju se Bogu kojeg ne poznaju. Ima mnogo katolika koji vjeruju da im nije oprošteno i žive u neprestanom strahu od Boga kojeg uspoređuju s poreznom upravom. Isus nam nastavlja govoriti: „Ne bojte se, nego vjerujte u Oca nebeskog i u mene.“ Ima drugih katolika koji govore: „Oče, imam vjeru, ali bojim se svega i svih.“ Onaj tko se ovako izražava, pokazuje snažan manjak vjere u Boga Oca i Stvoritelja koji nas poznaje, koji nas je stvorio iz ljubavi i koji svugdje ide s nama i ne ostavlja nas same ni na trenutak. Istina, vjera je dar kojeg nam je darovao Isus Krist i to je dar za svih. Ali Isus Krist nikome ne nameće dar vjere. Čovjek treba tražiti i moliti za dar vjere. Privilegirano mjesto za traženje, gajenje i rast autentične vjere je Crkva koja nam daruje sredstva za upoznavanje Boga ljubavi i milosrđa. Ova sredstva su: slušanje Riječi, slavljenje Euharistije i bratsko zajedništvo. Moliti znači imati vjeru. Koji će danas biti tvoj vapaj: Gospodine, daj mi vjeru!, ili: Gospodine, uvećaj mi vjeru? Tko traži, zadobiva.