"Nije lako ljubiti, ali nije ni nemoguće."
Jako se radujem kad mi neki bračni par kaže: “Oče, u braku smo dugo godina, ali se volimo više nego jučer!“ Po tome razumijem da ljubav postoji. Prije nekoliko mjeseci su me pozvali da govorim o ljubavi u jednoj srednjoj školi. Dok sam se naprezao da objasnim što je to ljubav, jedan adolescent me prekinu govoreći mi: "Oče, ljubav ne postoji!" Adolescent je, nažalost, bio sin razvedenih roditelja. Rana razvoda se širi sve više. To nam pojašnjava da nije lako ljubiti. Nije lako ljubiti, ali nije ni nemoguće. Lako se zaljubiti, ali je teško ljubiti. Kada završi zaljubljenost, započinje ljubav, koja je jedan neprestani čin volje. Ljubav je kao biljka: ako je ne njeguješ, podrezuješ, zalijevaš i ne čuvaš od hladnoće podivljati će, ako ne i umrijeti. Najtužnije je što se razvode ne samo parovi koje su samo civilno vjenčani, nego i oni koji su vjenčani u crkvi obećavši si ljubav zauvijek pred Bogom i pred kršćanskom zajednicom. Jasno je da se obećanje o ljubavi zauvijek daje samo usnama, a ne srcem ili, nakon vjerskog obreda supružnici su stavili sa strane Boga misleći da nije neophodan za izgradnju čvrstog i stabilnog bračnog života. Ljudsko srce je kao zdenac pun ljubavi samo ako je u komunikaciji s izvorom. Izvor je Bog. On je ljubav koja nas vodi žrtvi ljubavi u radosti i u tuzi, u zdravlju i u bolesti. Jao nama ako bismo htjeli ljubiti samo ljudskom voljom koja je tako slaba i nestalna. Bez jedinstva s Gospodinom ljudsko srce postaje divlje: nasilno, prepotentno, narcisoidno, škrto, sebično, hladno, nevjerno, nepristojno, ljubomorno, sumnjičavo i lažljivo. Ljubiti ne znači zaljubiti se. Zaljubljenost nestaje kao što je nestalo vino na svadbi u Kani. Zato, ako je tvoj brak poljuljan, odmah se vrati u crkvu dok nije prekasno. Duh Sveti će ti dati snagu i moć za ljubav jer ne vodi te žrtvovanje ljubavi, nego je ljubav ta koja te vodi žrtvovanju.
O. Lorenzo Montecalvo