"Tko čuva Isusove riječi ima moć ljupkih riječi."

Ne ubija se samo nožem, već i riječju koja je zatrovana srdžbom. Neki kršćani često dolaze u ispovjedaonicu govoreći: "Oče, nemam grijeha za ispovjediti. Nisam nikoga ubio(la) ... Nisam počinio(la) preljub ..." Na to dodam: "Brate (sestro), ako si bez grijeha, ne znam zašto si došao(la) k meni!" Očito mnogi katolici nisu rasvijetljeni, ni podučeni riječju Božjom. Iz tog razloga ne žive u istini Govora na Gori koji nas potiče da živimo nutarnju duhovnost, a ne samo vanjsku. Danas nas Isus, iz čijih su usta uvijek izlazile riječi milosti i milosrđa, potiče da ne koristimo govor pun riječi srdžbe, mržnje i prezira prema drugima. Kao što majka strašno pati kada osjeti da joj je sin prezren od strane vršnjaka uvredljivim i pogrdnim riječima, tako i Bog pati kada je neko njegovo dijete prezreno ili pogođeno riječima srdžbe ili prezira koje su, ponekad, oštrije od mača. Zloća koja prebiva u srcu izlazi na usta. Jezik je sposoban izreći zle riječi koje ranjavaju više od zlih djela. Nasilje, koje postaje kuga u našim školama, su prouzrokovala djeca koja nisu bila odgojena u ljubavi. Bio sam mlad i nalazio sam se između dvojice svećenika koji su jedno drugom govorili vrlo uvredljive riječi. Ne možeš zamisliti koju sam bol osjećao dok sam ih slušao. Kad smo opsjednuti demonom ljutnje, riječi poput 'glupane...imbecilu...kretenu...propalico' izlaze iz usta poput nabujale rijeke. Kada smo opsjednuti duhom nadmoći, iz usta izlaze riječi prezira poput 'idiote...neznalico...luđače...debilu' A to su još najčišće riječi! Ljupka usta su poput meda. Tko čuva Isusove riječi ima moć ljupkih riječi. Usta čovjeka vjere su puna mudrosti, usta bezumnika su ruševina. "Pravednikove usne znaju što je milo, dok usta opakih poznaju zloću."

o. Lorenzo Montecalvo