Božji život je život prečiste ljubavi

Moguće je čuvati sve zapovijedi i ne iskusiti ljubav, mir i radost toga što smo djeca Božja. Čuvanje zapovijedi, moralnog zakona urezanog u čovječje srce, ne jamči nam život vječni. Prije svega, što je život vječni? To je življenje sâmog života Trojedinog Boga. Božji život je život prečiste ljubavi. Onaj tko ima život vječni osjeća se jedno s Ocem nebeskim. Stoga se nikad ne osjeća sâm, ne živi u strahu, uvijek se osjeća ljubljen i blagoslovljen od Boga. Svjestan je da je Bog dobro učinio svaku stvar u njegovom životu. Živi u skladu s voljom Božjom. U boli se ne buni i ne sudi Boga, blagoslivlja ga za svaku stvar. Onaj tko ima život vječni ljubi sebe i prihvaća se kao Dijete Božje. Ne pati od nijednog kompleksa manje vrijednosti. Osjeća se dragocjen, unatoč svojim ograničenjima i grijesima počinjenim iz slabosti. Osmijeh je uvijek na njegovim usnama. Onaj tko ima život vječni nije depresivac. Prihvaća svoju povijest koja je sačinjena od pogrešaka, grijeha, te pretrpljenog nasilja i zlostavljanja. Ne proklinje dan svog rođenja, naprotiv, uvijek i svugdje blagoslivlja Gospodina. Onaj tko ima život vječni nema neprijatelja. Ljubi svih, čak i one koji mu prouzrokuju trpljenja i razočaranja. Njegov jedini neprijatelj je đavao s kojim nema nikakav odnos. Kako bi imao život vječni, Sveti Franjo je prodao sva svoja dobra, a prihod je dao siromasima. On je shvatio da život (ljubav, radost i mir) ne dolazi od novca. Škrtost čovjeka čini uskogrudnim i slijepim na osnovne potrebe siromaha. Ljubav prema novcu mnoge kršćane sprječava da s ljubavlju slijede Gospodina. Ne sprječava novac čovjeka da uđe u raj, već bolesna navezanost na njega. Novac može biti veliko sredstvo ili ključ za otvaranje vrata Raja.