DAN ŽUPNOG KLEČANJA 20.09. DVADESET I PETA NEDJELJA KROZ GODINU A
DAN ŽUPNOG KLEČANJA
Dan župnog klečanja uvijek je dan susreta i mira, dan na koji župna zajednica na poseban način hrani svoju dušu pred Presvetim Oltarskim Sakramentom, pred Gospodinom koji se pred nama nalazi. U susretima s ljudima uvijek možemo čuti koliko je lijepo bilo, koliko smo puno toga iznijeli pred Gospodina jer je klanjanje bilo posebno i svečano po mnogočemu. Dan godišnjeg klečanja ne mora biti samo jedan dan u godini, ne mora biti poseban dan u kojem ćemo osjetiti prisutnost Boga u župnoj zajednici, dan u kojem ćemo doći i kleknuti pred Gospodinom već nam to može biti svaki dan u kojem će se susreti jedan čovjek i njegov Bog. Koliko je puta Gospodin u našim životima učinio velike čudesne zahvate a da li smo toga uopće bili svjesni? Koliko smo se puta osvjedočili da Gospodin u našim životima djeluje, da stvari izvodi na dobro, da i onda kada mi ne znamo sami kako bismo i kojim putem bi krenuli Gospodin intervenira i pokaže kojim putem trebamo krenuti. . Dan godišnjeg klečanja nam je ujedno i podsjetnik u kojem si moramo dozvati u svijest i pamet da je On tu prisutan u našoj svakodnevici, u svakom čovjeku, župnoj zajednici zapravo u svakome od nas. Ne trebamo tražiti jednom godišnje priliku da budemo s Gospodinom već iskoristiti svaki mogući trenutak da Ga susretnemo u svojim obiteljima, bližnjima, u školi, na radnim mjestima, na ulici jer On je uvijek uz nas rame uz rame. Neka Vam ovaj dan godišnjeg klečanja bude mjesto u kojem će se otvoriti naše razumijevanje koliko smo potrebni Boga ali i isto tako razumijevanje da je Bog potreban nas jer nas toliko ljubi da želi po nama djelovati u ovome svijetu. Otvorimo svoje oči, uključimo svoje razumijevanje i ne zaboravljajmo Onoga koji je otvoren uvijek za naše potrebe i zahvalu. Dan župnog klečanja se naša župa u ime čitave Nadbiskupije klanja pred Presvetim Oltarskim Sakramentom moleći za sve naše potrebe, osobito za obnovu duha naše Domovine, za naše obitelji, za bolesnike i patnike, za progonjene i usamljene, za roditelje i djecu, za stare i one koji su na kraju svog životnog puta.