KUTAK ZA RAZMIŠLJANJE DVADESET I ČETVRTA NEDJELJA KROZ GODINU A

Već treću nedjelju za redom liturgijska nam čitanja govore o opraštanju. Očito da je opraštanje jako važno kad se o njemu toliko govori. Da bi svojim slušateljima, ali i svima nama naglasio potrebu opraštanja, Isus govori prekrasnu prispodobu o sluzi koji je gospodaru dugovao deset tisuća talenata. To je bilo neprocjenjivo bogatstvo. I kad sluga nije mogao vratiti taj dug gospodar naređuje da se proda on i sve njegovo. No on moli gospodara za strpljenje i gospodar mu oprašta sav dug. Nad ovom Isusovom prispodobom bi se svi trebali malo zamisliti. Nismo li i mi poput ovog zlog sluge kojemu gospodar oprašta neprocjenjivi dug, dok istovremeno on ne želi oprostiti svome drugu gotovo neznatni dug!? Naši grijesi su neizmjerna uvreda Boga, oni su taj neprocjenjivi dug. I samo ako zamolimo, Boga nam velikodušno oprašta taj dug u sakramentu svete ispovijedi. A dok izađemo iz ispovjedaonice možemo li mi oprostiti svojem bližnjemu koji nas je nečim uvrijedio i povrijedio? Kako je strašno čuti one riječi: „Ne, to mu neću oprostiti do groba!“ Kako možemo tražiti oproštenje od Boga ako mi nismo kadri oprostiti drugome!? Naravno, ako želimo biti pravi Isusovi učenici i sljedbenici onda ćemo se odlučiti za ono prvo, za bezuvjetno opraštanje. Zaboravit ćemo na svaku osvetu, na svako izravnavanje računa. Samo tako možemo biti pravi Isusovi učenici.