„Ili ćemo postati molitelji, ili nismo ništa.“
Jedno je sigurno: Isus kori Martu i za to postoji razlog. Martu se uspoređuje s onim kršćanima koji kažu: Bolje bit radišan, nego molitelj. Prevareni od Sotone, misle da je molitva gubitak vremena. Jedan veliki teolog isusovac je govorio: „Ili ćemo postati molitelji, ili nismo ništa.“ Tko samo radi, riskira da iz vida izgubi smisao života, to jest živi bez Boga koji nas je stvorio iz ljubavi. Gubeći Boga iz vida, cilj našeg života postaje posao. Treba se raditi kako bi se proizvelo. Tako se postaje robovima posla. Naravno, treba raditi. Ali prije svega ima jedna aktivnost koju treba izvršiti, a to je aktivnost molitve. Molitva nije gubitak vremena, već prva aktivnost koju treba obaviti kako nas posao ne bi porobio, već posvetio. Isus je budio zoru kako bi bio u prisutnosti Oca nebeskog prije nego započne svoju službu propovijedanja. Kad je Isus silazio među ljude nakon što je molio, bio je pun nadnaravnih energija; stoga su ga ljudi tražili i slijedili. Isus hvali Mariju jer, kao solarna ploča, upija nove energije ljubavi od Sunca pravde, kako bi ih potom dijelila u obiteljskoj, radnoj, političkoj i župnoj sredini. Bez molitve radimo kao strojevi, bez daška ljubavi. Ako moliš prije nego utoneš u ljudske poslove, nećeš raditi iz dužnosti, nego iz ljubavi, uredno, a ne neuredno. Molitva ti organizira dan po Božjem planu. Samo tako će tvoj dan biti uspješan.
O. Lorenzo Montecalvo