Uistinu postajemo kršćani kada, slobodno i iz ljubavi, prihvatimo biti uronjeni u krštenje Isusa Krista. Koje je to krštenje? Blago i ponizno nositi križ služenja koji se sastoji u služenju volji Oca nebeskog i potrebama bližnjega. Služiti kršćanski znači ne misliti više na same sebe i na svoje udobnosti. Što znači služiti Bogu? Znači uvijek biti raspoložen obznanjivati ljubav i milosrđe Oca nebeskog onima koji žive u nepoznavanju Evanđelja. Pravi kršćanin je onaj koji, milošću Duha Svetoga, nastavlja Isusovo poslanje: biti glas i lice Oca nebeskog sve do umiranja za vršenje ovog poslanja. Ali pazite: možemo služiti Bogu kako bi ljudi služili nama. Ovo je, nažalost, napast u koju neki padaju. Kad jednom padnu u ovu napast, postanu gospodari čija je jedina želja dominirati ljudima. Više nemaju poslanje, već prestižnu ulogu. Kršćanin koji ponizno i blago služi Bogu stavlja se na služenje bližnjemu i najpotrebnijem bližnjemu, bilo materijalno ili duhovno. Onaj tko služi s ljubavlju stvara sklad, slogu i jedinstvo u svakoj zajednici u kojoj boravi. Sluzi bez ambicija nije bitno gdje, kako i kada je pozvan služiti. Ako je on biskup ili liječnik i pozovu ga da pomete hodnik biskupije ili bolnice, ne ustručava se to učiniti. Uvijek je zadovoljan što može biti koristan bližnjemu. Gospodin nas ne poziva da budemo robovi, već sluge iz ljubavi. Čineći male stvari s ljubavlju postaje se velik.
O. Lorenzo Montecalvo