„Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze!“

U vrijeme došašća, služe se rane jutarnje svete mise, zornice, koje su u našoj zemlji vrlo raširene. One simboliziraju budnost kršćana u vrijeme priprave za Božić, ali i budnost u iščekivanju konačnog Isusovog dolaska na kraju vremena. Kršćani nastoje bdjeti nad svojim životima, da ne izgube vječni život. Zornice imaju svečan ugođaj, ali i pokornički značaj, jer predstavljaju neki oblik četverotjednog odricanja od sna.

Evanđelje druge nedjelje došašća stavlja pred nas lik sv. Ivana Krstitelja, onog koji za razliku od drugih starozavjetnih proroka ne govori o Kraljevstvu Božjem koje će se ostvariti nekad u budućnosti, već govori o Kraljevstvu Božjem koje se približilo, čije je ostvarivanje već započelo. Temeljna poruka Krstiteljeva propovijedanja nije prisjećanje na prošlost, niti usmjeravanje prema budućnosti, nego poticanje na drugačiji, kvalitetniji život u sadašnjosti: „Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze!“. Gospodin dolazi i ne smije naići na prepreke svom dolasku.

Ovo vrijeme došašća prigoda je da svatko u svom životu prepozna prepreke Isusovom dolasku. Što me to odvlači od Boga, čemu i kome darujem svoje vrijeme, koje me to brige zaokupljaju, za čime čezne moje srce? Hoću li ovoga došašća naći vremena za Boga, poći na koju zornicu, ispovjediti se, čitati i razmatrati Riječ Božju, dozvoliti da Gospodin progovori mome srcu? Hoće li osim svečanijeg stola, odjela i ukrašena doma Gospodin pronaći mjesta u mome srcu, u međusobnom poštovanju i ljubavi koje iskazujemo našim bližnjima, starima, nemoćnima, roditeljima, supružnicima, našoj djeci? Hoće li spomendan Njegovog rođenja u Betlehemu promijeniti odnose na našem radnom mjestu, susjedstvu, župi ili državi?