Ponekad i ja pitam svoje bliske prijatelje: "Što ljudi govore o meni?". Odgovaraju mi: "Neki kažu da si ohol... drugi kažu da si tašt... drugi opet kažu da si Savonarola i ambiciozan... konačno drugi kažu da si misterij". Zaista, svako mišljenje o meni ima zraku istine. Onda pitam svoje bliske prijatelje kojih je veoma malo: "Što vi kažete o meni?" Moram reći da, osim što mi govore o negativnim stranama moje osobnosti, otkrivaju mi i ono što je pozitivno u meni. Zna se da nas samo onaj koji živi s nama može blisko upoznati. Ali ne treba zaboraviti ni da je čovjek veliki misterij i sebi i drugima, posebno kad se zatvori u sebe i odbija se otkriti. Dobro, Isus danas i mene i tebe pita: "Što ljudi u svijetu govore o meni?". Evo mišljenjâ svijeta: Neki kažu da je Isus bio prvi komunist u povijesti čovječanstva... drugi kažu da je bio veliki psiholog... drugi opet veliki čudotvorac... drugi konačno prorok Božji. Veoma ražalošćen onim što svijet govori o Njemu, Isus nas opet pita: "A vi, koji živite u mojoj Crkvi slušajući moju Riječ, slaveći otajstvo moje smrti i uskrsnuća, što vi kažete tko sam ja?". Svi mi spremno odgovaramo: "Ti si Krist, Sin Božji, koji je umro i uskrsnuo za oproštenje naših grijeha". Ako je ovo naša vjera, zašto onda živimo u strahovima? Zašto sumnjamo da je Gospodin s nama? Zašto mrmljamo protiv Gospodina u vrijeme kušnje? Zašto, kao Petar, ne želimo uzeti svoj svakodnevni križ svjedočeći Krista usred nevjernog mnoštva? Zašto se borimo kako bismo zadobili neku ulogu u društvenom i političkom životu, u životu župe, u uredima Biskupije i vjerskog reda? Svoju vjeru često ispovijedamo usnama, a srce je daleko od Gospodina. Poznajemo Gospodina po čuvenju, ali ne i osobno. Gospodin daje da ga blisko upoznaju samo oni koji ponizno i blago nose svakodnevni križ.