Postoje dvije vrste ljubavi: poganska ljubav i kršćanska ljubav
Postoje dvije vrste ljubavi: poganska ljubav i kršćanska ljubav. Mnogo katolika, iako se ispovijedaju kršćanima, prakticira pogansku ljubav. Što čini pogansku ljubav? Ako voliš samo onoga koji voli tebe ili koji ti je simpatičan, prakticiraš pogansku ljubav. Ako činiš dobro samo onomu koji te voli, prakticiraš pogansku ljubav. Ako govoriš dobro samo o onomu koji govori dobro o tebi, prakticiraš pogansku ljubav. Ako želiš dobro samo onomu koji ti čini dobro, prakticiraš pogansku ljubav. Ako si ljubazan, ljubak i krotak samo prema onomu koji je takav prema tebi, prakticiraš pogansku ljubav. Ako si velikodušan samo prema onomu koji je velikodušan prema tebi, prakticiraš pogansku ljubav. Pogansku ljubav živi i prakticira onaj koji ne poznaje Boga Isusa Krista. Što nas je učio Isus Krist? Učio nas je, riječju i djelima, da nas Otac nebeski ljubi ne zato što smo dobri, te da nam je poslao Isusa Krista za naše vječno spasenje ne zato što smo to zaslužili, već samo zato što je On savršena ljubav. Tko u svoje srce prima Isusa Krista i vršni njegov nauk, ljubi istom onom Isusovom ljubavlju i može se smatrati Božjim djetetom. Ako Božje dijete upitaš: "Zašto ljubiš svog neprijatelja? Zašto činiš dobro onomu koji te mrzi? Zašto si strpljiv? Zašto praštaš? Zašto posuđuješ svoj novac bez kamata? Zašto im bez otpora dopuštaš da uzimaju ono što je tvoje? Zašto pozdravljaš onoga koji te uvrijedio", odgovara ti: "Zato što sam kršćanin, to jest dijete Božje." Često čujem govoriti od mnogih koji se ispovijedaju Kršćanima: "Ali kako mogu ljubiti svog neprijatelja i ostati krotak pred nasilnikom? To je nemoguće!" Da, istina je. Uzdajući se samo u vlastite snage i ljudske sposobnosti, nećemo nikad biti sposobni ljubiti u kršćanskoj dimenziji. Što nam je onda činiti? Isus nam zapovijeda da od Oca nebeskog tražimo Duha Svetoga u njegovo Ime. Duh Sveti nas osposobljava da ljubimo na nadnaravni način. Čovjek koji ljubi je blažen i ostvaren čovjek. On je svetac. Svetac nije onaj koji čini čuda, već onaj koji ljubi svog neprijatelja. U Crkvi imamo mnogo onih koji ispovijedaju da su kršćani ustima, ali ne i životom. Eto zašto se crkve prazne.
O. Lorenzo Montecalvo