„Svojom ćete se postojanošću spasiti“ Lk 21,19

Židovi su bili ponosni na Hram kojeg su sagradili. Hram, mjesto Istine, bio je postao mjesto laži. Hram, mjesto klanjanja Bogu Ocu i Stvoritelju, bio je postao tržnica. Hram, kuća Božja, bio je postao kuća lopovska. Od onoga Hrama sada postoji samo zid, onaj popularni zid plača gdje braća Židovi idu moliti s nadom da će jednog dana biti obnovljen. Na što si ponosan danas? Na svoje mlado i snažno tijelo? Na svoju tjelesnu ljepotu? Na svoj glas? Na svoju pamet? Na svoju tvrtku? Na svoju vilu? Na svoju crkvu? Na ulogu koju imaš u Crkvi i u društvu? Ne zaboravi da od svega onoga što te danas čini ponosnim jednog dana „neće ostati ni kamen na kamenu“. Sve brzo prolazi. Ono što nikad neće proći je ljubav koju si pružio iz ljubavi prema Gospodinu. Pravi Hram u kojeg trebamo ući kako bismo se klanjali Gospodinu, hvalili Ga i blagoslivljali je naša duša. Mi smo pravi Hram Božji u kojem prebiva Presveto Trojstvo. Sveti Augustin Hiponski je napisao: „Gospodine, posvuda sam te tražio, a ti si već bio u meni.“ Pravi HRAM Božji je i kršćanska zajednica. Crkva-zgrada može biti i veličanstvena, ali ako su oni koji u nju ulaze kako bi se klanjali među sobom razdijeljeni i ne ljube se, neće „ostati ni kamen na kamenu“. Nažalost, ima nekih svećenika koji se više brinu za zgradu-crkvu nego za kršćansku zajednicu, pravu Božju Crkvu.