ZAVRŠAVA LITURGIJSKA GODINA

ISUS JE GOSPODIN, uzvikivali su prvi kršćani pred svojim progoniteljima. Njihova vjera u Uskrsnuloga bila je snažna. Progonstvo je za njih bila prilika za svjedočenje gospodstva Isusa Krista, kojemu je Otac dao svaku moć na nebu i na zemlji. Na kraju smo liturgijske godine i Crkva nam je dala da slavimo i otajstveno proživljavamo sav Isusov život: od njegovog rođenja do njegove smrti na križu za naše spasenje. Danas, nakon godine dana liturgijskih slavlja, možeš li reći da si više sjedinjen s Ocem nebeskim, u zajedništvu s Isusom u jedinstvu Duha Svetoga? Nadam se da da. Ako danas Isusa ljubiš više nego jučer, sveto si proživio upravo završenu liturgijsku godinu. Bilo bi lijepo kad bi danas, dok budeš slavio Euharistiju, rekao: „Isuse, Gospodine moj, danas te ljubim više nego jučer“. U svakoj Euharistiji koju slavimo s vjerom otajstveno proživljavamo otajstvo naše vjere: „Tvoju smrt naviještamo, Gospodine, tvoje uskrsnuće slavimo, tvoj slavni dolazak iščekujemo“. Malo je onih katolika koji se sjete da će Isus doći pravedno suditi čovječanstvo. Ako danas shvatiš da nisi spreman na susret s Isusom, ne oklijevaj mu svim srcem reći ono što mu je rekao jedan od razbojnika koji je, prepoznavši svoj moralni jad, molio govoreći: „Gospodine, sjeti me se kad budeš u svom kraljevstvu“. Ako napraviš ovaj čin vjere, vidjet ćeš i kušati Božje milosrđe. Euharistijsko slavlje nas podsjeća da ne živimo samo za sebe, već da damo Slavu, Čast i Moć Presvetom Trojstvu. Kad osjetiš da te gospodar smrti napastuje, snažno viči: ISUS JE GOSPODIN!